Facebook, Twitter, Skype, Messenger, Flickr, Viber, What’s App, Tumblr, Foursquare, LinkedIn, Google+…..ili ti sve moguće vrste Social Media.
Svi imamo profile, svako ima svoj account. Stavljaju se fotografije djece, dijele se godišnji odmori, svadbe, prva bračna noć, rodjendani. Djele se dogadjaji, osjećaji. Evaluacija pa čak i ejakulacija.
A gdje je vrijeme kada smo pisali pisma, slali jedni drugima čestitke za rodjendan? Sada nas prijatelji ne zovu na kafu ili da sami sebe pozovu. Sada se šalju poruke Messengerom sa pitanjema ko kome treba prvi da se javi i ko se kome češće javlja. A ja se pitam; zašto ne zazvoni telefon da ti opet čujem glas?
Ova ‘staromodna” komunikacija mi je bliža i draža. Kako vi komunicirate?
Joj pisma 🙂 pa to sam cak i ja pisao nekad, i cak sam dobijao pisma, jos ih cuvam kao raritet 🙂
Eh koje su to radosti bile…dobiti pismo, pa odgovoriti 🙂
whatsapp i mail su zakon 🙂
Imam par tih acc koje si nabrojala, uglavnom radi lakšeg kontakta s porodicom.
Najčešće koristim viber i skajp jer volim čuti i vidjeti ljude s kojima razgovaram.
Whatsapp za rijetke prijatelje, snapchat za glupiranje s kcerkom koja ne živi sa mnom, fejsbuka se želim riješiti.
Još uvijek pišem pisma i razglednice, čak i telegram koji pošaljem.
I volim staromodne :))
Staromodno je kul.
Staromodno je bas cool. Koristim i ja what’s app…lako je za brzu komunikaciju…’ kupi hljeb, gdje se vidimo’ i tako to. Ali me nervira kada se blizi prijatelji javljaju recimo preko facebook-a da bi se dogovorio neki sastanak ili da se cestita rodjendan. Gdje je cestitka, gdje je telefon?
A mi cemo nastaviti da budemo cool 🙂
Lijepa stara pisma, vise ih nema covjek kome pisati. Inace od svega imam instaliran viber koji vrlo rijetko koristim. Skype ponekad sa sestrom i prijateljicama, ali vrloooo rijetko. U sustini komunikacija se izgubila, ili je to samo kod mene tako? Najvise doduse “progovorim” na facebooku. I naravno telefon, kad imam koga nazvat, a slabo je i to , svi su nekako previse zauzeti. I da, jos uvijek cuvam neka stara pisma iz doba kad sam bila 5 razred, pisala sam sa prijateljicom koja je bila kilometrima daleko od mene. Sad je imam na fb. Jedan chat u 3 godine. Gubimo se u tehnologiji i ljudima koji nam se predstavljaju boljima nego sto jesu pa smo one prave zanemarili.
Ja Facebook koristim sto manje. Skype je super stvar jer imam familiju rasutu po cijelom svjetom. Tako cujem glas i vidim osmjeh.
A pisama i ja imam tonu i sve ih cuvam u jednom starom koferu. Volim ponekad da otvorim taj kofer pa da ih redo citam…i slatko se nasmijem 🙂
Tacno je, ljudi sa danasnjom tehnologijom ne znaju sta ce sa sobom, a kamoli da se sjete nekog drugog.